Malo o tehnici. U vrijeme kad se glazba širi i rasparčava digitalnim putem, još se nije stabilizirao optimalan format za sve prilike. Evo wave je najbolji zvuk, mp3 je najmanji utrošak memorije..a između su mnogi drugi od kojih me sve više boli glava, jer više izgubim vremena s prebacivanjem iz jednog formata u drugi nego što uspijem slušati muziku neopterećen tehnikalijama. Sad su se pojavili flac, mpc, aiff etc, etc, svaki tjedan otkrijem po neki novi format, i onda ajde prebacuj, prebacuj. Mp3 player za vratom, u autu kazetofon, kompjuter uglavnom sve, ali strašno zuji hard, a da ne govorim o buci DVD čitača. Što učiniti? Došao sam do zaključka kojeg sam se strašno bojao: "bilo bi najbolje imati samo originale, u lijepo zapakiranim kutijicama, a svu mjuzu iz kompa uništiti". Ali to je utopija, posljednji krici već ugaslog romantičara u meni. Možda se ovo čini pretjeranim, ali kao da je glazba koja izlazi iz kompjutera na neki način kastrirana, je, to je ta i ta pjesma, ne zvuči loše.. ali opet nije to to. Znam, i linijski CD playeri su zapravo računala. Ali, to gomilanje raznovrsnih podataka u jednu kutiju kao da sve nivelira, ujednačuje i obezvređuje.. Tu su slike, tekstovi, posao, tablice, razni hobiji, šah, vijesti, zanimljivosti, nezanimljivosti, susjedi, prijatelji, dobri prijatelji, poslovni prijatelji, bivši znanci, mailovi, reklame i onda glazba. Folderić s nazivom "mp3ice" ili "moja glazba" a onda unutra pomiješani u raznim formatima, (usprkos univerzalnom nazivu) rock, jazz, klasika, domaća, strana, zabranjena, ilegalna, legalna i to sve ispod jednog žutog kvadratića. Kao u nekom podrumu, gdje su stvari razbacane, a ulaz malen i neugledan. I te stvari gube značaj i moć koje su imale u prostorima u kojima istinski se živi i obitava. Naravno, povratak je nemoguć. Jedino da si kupim ponovo kazetofon, i snimim si par omiljenih cd-a i onda to vrtim..u nedogled, zadovoljan količinom koju mogu kontrolirati i obuhvatiti.
Primjedbe
Objavi komentar