Kolega mi je neki dan opisivao kako mu glazba ispunjava čitav dan, kako je stalno nešto na gramofonu. Doduše, priznaje kako tek navečer kad mu svi ukućani otiđu spavati, uspijeva ozbilnije slušati. Mislim kako to usputno slušanje ne bi trebalo prečesto upražnjavati. Nekad sam bio sklon takvom načinu slušanja no kad pogledam bolje ono mi ništa nije značilo, osim trenutnog opuštanja, ako bih nešto radio po kući. Ili čak štetilo, jer mi se činilo kako sam preslušao disk a da zapravo ništa nisam čuo. Opet se nakupilo tih diskova u sobi, a samo nekoliko sam preslušao pažljivo. Da vidimo što kažu brojke. Ako pretpostavimo da smo kadri dnevno slušati maksimalno koncentrirano 60minuta glazbe (što je i previše..ali neka bude) onda znači da godišnje slušamo 365 sati glazbe, i ako prosječni cd traje 60 minuta, dakle 365 diskova godišnje, dakle 3650 u 10 godina, 7300 u 20 godina, 10950 u 30 godina. E sad bi bilo vrlo dobro znati koliko je godišnja prozivodnja novih izdanja. (Trenutno se na Amoazon.com sveukupno prodaje oko 300.000 cd-a.) No, čemu te brojke? Problem izbora. Imamo premalo vremena za slušanje i trebamo naučiti birati dobre diskove, ili ljepše rečeno, ne gubiti vrijeme na lošu glazbu. Kao srednjoškolca uvijek me rastuživala pomisao kako je fizički nemoguće preslušati sve ploče svih rock bendova, kako će sigurno mnogi doživjeti nepravdu zbog toga što ih nisam stigao čuti.
Primjedbe
Objavi komentar