Koncentracija kod slušanja glazbenog dijela. Čemu je to slično? Da li čitanju nekog teksta? Pratiti radnju. Jedna tema, druga, provedba, modulacija, slaganje glasova. Tkz. emocionalne napetosti. Što nam ostane poslije dobro odslušanog dijela? Meni osobno, ne znam kako drugima, neko vrijeme ostanu (doslovno fizički) zvoniti fragmenti, koji se slobodno spajaju, kao neka pjesma odjeka. A duhovno (duševno) gledano, neko pročišćenje ili onečišćenje ukoliko se radi o neuravnoteženoj glazbi. Neko sabiranje, skupljanje, postavljanje duševnih točaka na svoja mjesta. Naravno da je to teško objasniti, prenijeti riječima, gotovo neizrecivo. Postoji određen strah od čitanja glazbene semantike, kao da bi se time udaljio od onog imanentnog glazbenog, kao da bi preveo na drugi jezik shvaćajući kako sam izgubio smisao.
Primjedbe
Objavi komentar