Kao da je Wolfang sanjao i ujutro sakupio porazbacane dijelove i zapisao ih na hrpu, pročistio, uredio. No, fragmentičnost, snolikost, somniboličnost kompozicije ne da se tako lako kovati. S druge strane, zvuči kao zlokobno snubljenje, kao poigravanje glazbenim duhom, kojeg Amadeus vuče za nos preko crnobijelog drveća i odvodi tik do provalije, pred kojom prestrašeni duh uzmiče i smeten gubi svoj tonalni puteljak. I onda u glas, kikoće šuma u smijehu i preziru.
Primjedbe
Objavi komentar