TARIK: Na što se misli kad se kaže "vlastiti" glas u glazbi?
OLIVER:Misli se na stil koji razviješ tokom godina (ili ga
imaš već od početka) i koji te obilježava, koji je karakterističan za tebe.
TARIK: Kako se razvija stil?
OLIVER:U početku oponašaš glazbenike koje voliš slušati, u
glavi ti zvoni njihov zvuk i svjesno ili nesvjesno imitiraš njihov stil.
Kasnije, počinješ povezivati različite uzore u neki jedinstveni zvuk, jer npr.
voliš Frisella i Jarretta, ili Ben Lucas
Boysena i Kurta Rosenwinkela. Umijeće tog povezivanja, na što prirodniji način
stvara jedan novi zvuk. Osim toga, eksperimentiranje je isto zahvalan način
dolaženja do novih oblika.
TARIK: Ali što to točno upravlja ili prisiljava nekoga da
ide u određenom smjeru?
OLIVER:Mislim da je to vrlo jednostavno, osjećaj koji ti
kaže dal tebi nešto dobro zvuči, ili ne.... Važno je imati razvijen stav,
estetu u sebi. Mislim da je to najvažnije. On određuje putanju, a i metodu.
TARIK: Što je to stav (prosudba) o određenoj glazbi?
OLIVER:Stav je, u ovom slučaju, artikulirana afirmacija ili
negacija neke glazbene strukture. Afirmacija znači da ta struktura izaziva u
slušatelju (prosuditelju)
osjećaj ugode, osjećaj cjeline, uzbuđenje. Negacija, pak
sasvim suprotno - izaziva nelagodu, osjećaj prezasićenosti, dosadu,
nezanimljivost.
TARIK: Kako se stvara stav?
OLIVER:Hm, to je pitanje za psihologe i neuroznanstvenike.
Vjerojatno, u ranom djetinstvu, slažu se neki zvukovi s određenim situacijama,
i to nekako ulazi u podsvijest.
TARIK: Znači, temelj našeg ukusa je zapravo određen vanjskim
faktorima.
OLIVER:Da, po tome bi tako trebalo biti.
TARIK: Po tome onda, ne bi mogli govoriti o vlastitom glasu,
nego o glasu kojeg je stvorilo "slučajno" okruženje.
OLIVER:Slučajno okruženje nije inteligentna svijest koja je
objedinjena, nego samo ogledalo. Sama svijest autorova koja prolazi kroz razne
faze razvoja, promjene ona konstruira "glas".
TARIK: Koja je razlika između reproduktivaca i autentičnih
autora, da ih tako nazovemo. Između originala i kopija. U čemu je razlika u
načinu stvaranja? Npr. kad govorimo o sviračima.
OLIVER:Mogli bi reći da autentični stvaraju novi jezik, ili
novi vokabular, dok kopisti koriste nečiji tuđi.
TARIK: Je li publici potrebnije veza s poznatim ili
nametanje novog?
OLIVER:Neki kažu da je potreban odnos 2/3 poznatog i 1/3
novog, da bi publika s ugodom usvajala novu glazbu.
TARIK: Onda po tom, ako je 100% novog, a 100% starog,
ugodnije je za publiku 100% starog, jer
staro vodi za 2/3. Zbog toga su više posjećeniji koncerti stare
"poznate" glazbe, nego nove autorske. Ljudi se bolje osjećaju u
"poznatoj" sredini, makar bila i dosadnjikava, nego tamo gdje im je
sve novo. Ali, kako se došlo do tog
omjera 2/3 starog i 1/3 novog?
OLIVER: Ne znam, to sam čuo od Guthria Gowana, jednog vrlo
bistrog rock gitariste.
Ali zvuči mi dosta vjerojatnim.
Primjedbe
Objavi komentar