Kad ujutro imam mira i vremena sjednem za notni papir i ispisujem teme koje mi padaju tog trenutka na pamet. Uvijek mi nešto zvuči u glavi, no nedovoljno ili bolje rečeno nemarljivo to zapisujem. Nakon što zapišem nekoliko redaka, provjerim na instrumentu kako zvuči, ako je nešto krivo napisano ispravim, ako je više grubih pogrešaka onda sve brišem, jer to nije iz moje glave nego iz papira (Doduše, ako baš jako dobro zvuči, onda ipak ostavim). Svjestan sam ograničenja ovakvog načina rada, jer ne mogu čuti dobro harmonije, višeglasje, no ipak kao da razvijam neki unutrašnji sluh.
Primjedbe
Objavi komentar