Razmišljao sam kako gledanje glazbenih brojeva na youtubu može
adekvatno zamijeniti nedostatak glazbenih dvd-ova u Hrvatskoj. Međutim, naivno sam povjerovao u mogućnost da se u novi medij može ući bez
značajnih posljedica. U prvo vrijeme izgledalo je bajno. Klikam po omiljenim muzičarima i oni se odmah pojavljuju live. Različitost kvalitete pojedinih videa nije narušavala opći dojam jer uz sliku ide i činjenica o dokumentarnosti.
Međutim kad sam počeo čitati različite komentare slušatelja/gledatelja percepcija se počela raspadati na tekst, sliku i zvuk. Više nije odnos izvođač-ja/primatelj, nego izvođač-mi/primatelji, i to mi koji možemo komunicirati putem postova. Naišao sam par puta na interesantiju prepisku publike, nego što je bila sama svirka. Prepao sam se. To smo mi, stalno nešto brbljamo.
Primjedbe
Objavi komentar