Već više od godinu dana s vremena na vrijeme preslušavam ovaj čudesan album. Prizivam ga kad nisam spreman slušati ničiju priču, a ne mogu bez muke ni zalutati ili izgubiti se. Sposoban sam samo promatrati površine i rubove znanih mi zgrada i dvorišta pored kojih često prolazim. Nedohvatljiva boja svakodnevnog sna među prolaznicima. U takav golemi akvarij spuštaju se pomalo zvukovi ovog trojca, ove neobične glazbe. Trombon, bubanj i gitara sve su samo ne trombon bubanj i gitara. Posve je ispario njihov temeljni oblik, njihov uobičajeni zvuk kojeg očekujemo, mi, znalci i suci. Prevarili su nas, nas učene i mudre. Ono što smo mukotrpno, strpljivo i ljubomorno gradili, ono "očekivanje" raspalo se već u prvih nekoliko taktova. Kao da ga je voda odnijela. Valovi neke drske rijeke. Ne, izgubljene rijeke - Lost River.
Album u znaku protoka i vodenih stihija kako upućuju naslovi pjesama: Nimbus, Flood, What Floats Beneath, Lost River, Styx, Night Sea Journey, Fluvius, What The Water Brings, Wadi, Flotsam. Što to čujem? Kamo me odvode ti tokovi? Izgubljena rijeka. Ti zvukovi koji ova trojica glazbenika stvaraju padaju na mene kao neka kiša, ispirući moje lice. Razvoj glazbenih ideja je izuzetno spor gotovo neprimjetan, kao da neki dron tišine neprestano neodzvanja. Tako postepeno nestaje nasilno stvorena slika suhog i prašnjavog puta kojim se "mora" ići u unutrašnjost. Da, lakoća promatranja okoline, prihvaćanje njene nimbusne prirode. Ne želim nigdje stići, dobro mi je ovako, na vrhu vala, na dnu vala. Ne želim prijeći veliku rijeku.
Michele Rabbia - bubnjevi, elektronika
Gianluca Petrella - trombon
Eivind Aarset - gitara, elektronika
ECM 2019
Primjedbe
Objavi komentar