Odlazim u osunčano jutro u svoj ured gdje me dočekuje neo cover pop-rock domaćih reprogramata Beatlesa, Ed Sherrana, Bob Dylana, Billie Eilish, apsolutni pobjednici svih značajnijih top lista domaćih najboljih albuma, najboljih života, i najboljih životnih stilova. Miljenici službenih editora, kužera i glazbenih pretora naše kolonije. Uzimam plavu tabletu iz ladice, zavaljujem se u kožni naslonjač i polagano se predajem svojim udaljenim osjetilima. To je to lijepa i komponirana stvarnost, pre-poznati zvukovi 50tih, 60tih, 70tih, 80tih, 90tih. 00tih, 10tih , u novim algoritmima.... Korektni program bez buga, bez iznenađenja, na finom tečnom rock-engleskom, s pokojim akcentom, ali i to će se ispraviti u slijedećim inačicama programa.
Kuc, kuc.. evo dolaze mi gosti. Moji dragi prijatelji. Moram učiniti da se dobro osjećaju, da pričaju i da se slikaju da se dobro osjećaju. To je važno! Moja soba sad sjaji bezbojnim lakom Antena popa, u stvari programom, posve besplatnim i svugdje dostupnim, koji generira uvijek ispitanu kombinaciju zvukova. Svi se osjećamo ugodno i sigurno u takvom okruženju. Kaučsurfanje. Tješi nas taj zvuk jednostavnosti i univerzalnosti. Poželjne emocije putuju do nas. Uživamo u očekivanom valu glazbe! Dovoljno je ukucati ključnu riječ: ona, on, mi, vi, odlaziš, dolaziš, oprosti, zbogom, mater, more. Generatori kućnih studija bez puno trošenja memorije začas slažu riječi i zvukove u jednu bezbojnu masu kojom se svi možemo namazati koliko hoćemo jer ta smjesa ne može ući pod kožu jer brzo isparava. Idealno za nas efemerna bića koja se svako večer resetiramo.
Ali hej! U zadnje vrijeme nešto nije u redu. Kad ugasim svjetlo prije spavanja, nešto me svrbi ispod kože, boli me glava, ne mogu spavati. Nadiru noćne more... U njima se pojavljuju neki kostimirani mladići i djevojke i pjevuše mi u uho, "Čekam ih, čekam ih, ...." Ljudi lignje trče po ulicama, pekare ne rade, moj deda svira portopop. Budim se u znoju... gledam si ruke, provjeravam novac ispod ormara. Drhtim... puštam si Crozak radio, opuštam ... plava tabletica sa zelenom tekućinom...Vrijeme je za čilanje.
Zion
Dogodilo se iznenada. Buđenje. Sa svih strana prodorna glazba koja poziva na putovanje bez prtljage. Porto Morto - Portopop. Nema ih na Crozaku, njihovi valovi ne dolaze iz Antene niti iz ekrana monitora. Gdje su bili do sada? Gdje sam ja bio do sada? Gledam kroz prozor iz malog stana na 15 katu, kao u Tokyiu, vidim u daljini tmuste oblake, iza njih vjerojatno je sunce. Je li to pravo Sunce? Ili još neki potprogram Vremenske prognoze. Osjećam toplinu plavožutih zraka na koži. Ne boli me više glava. Nema glitcheva. Malo mi treba da se naviknem, ali ne trebaju mi više tablete. Čekaju me prijatelji ispod sata, kod automata. Malo zastajkujem, vrtim radio stanice, šećem svoje HRTove, svugdje šumovi i škripanje, palim generatore, programe. Ništa, samo zujanje. Gdje sam to? U ril vrldu! - iskezi se sniženi glas iz portofona.
Trap-eravi zvukovi
Jel' to pop ili trap, rock ili jazz?
To je pop. Slušam prvi put. Ne, ne nema veze.
To je jazz. slušam drugi put. Neće, ko' ga jebe.
To je rock. Slušam još jednom. Možda bude sreće.
Trap-eravo, tako nekako.
Slušam po portoput u loop.
Predstava ili možebitni san
Otišao sam u kino i pogledao film koji prikazuje stvarnost. Zove se Portopop. U glavnoj ulozi Porto Morto. Fini film, bez glumatanja. Na prvi pogled nije ništa jasno, ali višekratnim gledanjem počinju se uočavati detalji koji upotpunjuju sliku. Kao neki mozaik koji se slaže sam od sebe, sazdan od bezbroj malih djelića, svaki sa svojim zvukom, idejom i putanjom. Kako su to uspjeli? Impresivna konstrukcija svake pjesme, čas šala, čas putokaz, čas bijeg, kao neka podivljala rijeka koja vas nemilice budi iz jednog sloja stvarnosti u drugi. Tu se čuju trube, saksofoni u daljini, bas gitara u blizini, podebljani glasovi, repeticije i petlje. Snimka, škripa, šum i lava iz zemlje avokada. Ritam, mašina, sint i kljava, vokal ovdje, vokal ondje, sve se giba, pregiba i sagiba. Čudo jedno! Pljesak. Jedan od najboljih albuma zadnjih godina. Vrhunska predstava jedne moguće zagrebačke scene. Zagreb se budi i ne sudi, iako pomalo ludi, jer su, uostalom - ljudi neobične ćudi. Opet pljesak! Hot tonight! Potpuna kontrola
Ovi iz Porto Morto (ili ovi iz Porto Morta), dakle ti kostimirani likovi, imaju potpunu kontrolu svog nadimajućeg kaosa. Uzimam crvenu pilulu. Život nije fer.
Dobar dan!
Doviđenja!
Odlazim u osunčano jutro u svoj ured gdje me dočekuje neo cover pop-rock domaćih reprogramata Beatlesa, Ed Sherrana, Bob Dylana, Billie Eilish, apsolutni pobjednici svih značajnijih top lista domaćih najboljih albuma, najboljih života, i najboljih životnih stilova. Miljenici službenih editora, kužera i glazbenih pretora naše kolonije. Uzimam plavu tabletu iz ladice, zavaljujem se u kožni naslonjač i polagano se predajem svojim udaljenim osjetilima. To je to lijepa i komponirana stvarnost, pre-poznati zvukovi 50tih, 60tih, 70tih, 80tih, 90tih. 00tih, 10tih , u novim algoritmima.... Korektni program bez buga, bez iznenađenja, na finom tečnom rock-engleskom, s pokojim akcentom, ali i to će se ispraviti u slijedećim inačicama programa.
Kuc, kuc.. evo dolaze mi gosti. Moji dragi prijatelji. Moram učiniti da se dobro osjećaju, da pričaju i da se slikaju da se dobro osjećaju. To je važno! Moja soba sad sjaji bezbojnim lakom Antena popa, u stvari programom, posve besplatnim i svugdje dostupnim, koji generira uvijek ispitanu kombinaciju zvukova. Svi se osjećamo ugodno i sigurno u takvom okruženju. Kaučsurfanje. Tješi nas taj zvuk jednostavnosti i univerzalnosti. Poželjne emocije putuju do nas. Uživamo u očekivanom valu glazbe! Dovoljno je ukucati ključnu riječ: ona, on, mi, vi, odlaziš, dolaziš, oprosti, zbogom, mater, more. Generatori kućnih studija bez puno trošenja memorije začas slažu riječi i zvukove u jednu bezbojnu masu kojom se svi možemo namazati koliko hoćemo jer ta smjesa ne može ući pod kožu jer brzo isparava. Idealno za nas efemerna bića koja se svako večer resetiramo.
Ali hej! U zadnje vrijeme nešto nije u redu. Kad ugasim svjetlo prije spavanja, nešto me svrbi ispod kože, boli me glava, ne mogu spavati. Nadiru noćne more... U njima se pojavljuju neki kostimirani mladići i djevojke i pjevuše mi u uho, "Čekam ih, čekam ih, ...." Ljudi lignje trče po ulicama, pekare ne rade, moj deda svira portopop. Budim se u znoju... gledam si ruke, provjeravam novac ispod ormara. Drhtim... puštam si Crozak radio, opuštam ... plava tabletica sa zelenom tekućinom...Vrijeme je za čilanje.
Zion
Dogodilo se iznenada. Buđenje. Sa svih strana prodorna glazba koja poziva na putovanje bez prtljage. Porto Morto - Portopop. Nema ih na Crozaku, njihovi valovi ne dolaze iz Antene niti iz ekrana monitora. Gdje su bili do sada? Gdje sam ja bio do sada? Gledam kroz prozor iz malog stana na 15 katu, kao u Tokyiu, vidim u daljini tmuste oblake, iza njih vjerojatno je sunce. Je li to pravo Sunce? Ili još neki potprogram Vremenske prognoze. Osjećam toplinu plavožutih zraka na koži. Ne boli me više glava. Nema glitcheva. Malo mi treba da se naviknem, ali ne trebaju mi više tablete. Čekaju me prijatelji ispod sata, kod automata. Malo zastajkujem, vrtim radio stanice, šećem svoje HRTove, svugdje šumovi i škripanje, palim generatore, programe. Ništa, samo zujanje. Gdje sam to? U ril vrldu! - iskezi se sniženi glas iz portofona.
Trap-eravi zvukovi
Jel' to pop ili trap, rock ili jazz?
To je pop. Slušam prvi put. Ne, ne nema veze.
To je jazz. slušam drugi put. Neće, ko' ga jebe.
To je rock. Slušam još jednom. Možda bude sreće.
Trap-eravo, tako nekako.
Slušam po portoput u loop.
Predstava ili možebitni san
Potpuna kontrola
Ovi iz Porto Morto (ili ovi iz Porto Morta), dakle ti kostimirani likovi, imaju potpunu kontrolu svog nadimajućeg kaosa. Uzimam crvenu pilulu. Život nije fer.
Dobar dan!
Doviđenja!
Porto Morto - Portopop
Jeboton 2021
Primjedbe
Objavi komentar